Ovdje ide naslov prvog teksta

Ovdje ide naslov prvog teksta

11. studenog 2018. - Ako ste slučajno zalutali na ove stranice, kratko ću vam se predstaviti. Moje ime je Iva, imam 36 godina i bavim se grafičkim dizajnom unatrag pet, šest ili više godina. Ne mogu točno odrediti dan kad sam rekla - e, sad ću biti dizajner, niti postoji neki događaj koji je obilježio početak te moje karijere, ali čvrsto vjerujem da su me događaji kroz posljednjih 10-ak godina života vodili k tome da danas napišem svoj prvi tekst na stranici o grafičkom dizajnu. Zašto baš dizajn? Uh, imate li neko lakše pitanje?

Završila sam Ekonomsku školu, pa Filozofski fakultet. Po prvoj struci sam ekonomist, po onoj glavnoj - profesor hrvatskog jezika i književnosti. Malo sam radila kao novinar, pa jedno vrijeme kao voditeljica PR-a u Rijeci, zatim sam prešla u glazbeni showbusiness u Zagrebu. Nedavno sam saznala da me Hrvatski zavod za zapošljavanje vodi i kao brodostrojara. Ali u redu je biti svestran i znatiželjan, zar ne, uostalom što oni 14-ogodišnjaci ili 18-ogodišnjaci kada upisuju škole znaju što bi željeli i što će biti u mogućnosti raditi u svome životu? Nisam ni ja znala, a da mi je netko prije 27 godina, na satu likovnog u osnovnoj školi rekao da ću se danas baviti dizajnom, sigurno bih se malo više potrudila naučiti crtati psa, stablo, livadu ili situacije iz knjige "Vlak u snijegu".

Dakle, niti jedan moj profesionalni izbor nije bio vezan za dizajn. Kako sam onda odlučila baviti se dizajnom? Nisam, mislim da je dizajn pronašao mene, u nekoj znatiželji, možda dosadi ili želji da razveselim ljude oko sebe. U mojoj "dizajnerskoj" biografiji na ovoj stranici možete pročitati sve o tom suživotu, što sam i za koga crtala. Unatoč tome, nemojte me smatrati profesionalnim grafičkim dizajnerom, nipošto, jer priznajmo, postoje ljudi koji su završili škole, akademije i imaju deset puta više znanja od mene, vještiji su, iskusniji i bolji u toj mjeri da s njima ne stanem u istu rečenicu. No legitimno je imati potpuno drugačiji hobi, te od tog hobija napraviti posao ako prilike i mogućnosti to dopuste.

Moja priča o hobiju ide otprilike ovako - prije devet godina sam počela nešto črčkati i skicirati, pa sam istraživala Photoshop i pravila se da znam dizajnirati. Što bi značilo da se od 2009. baš i nisam puno promijenila. Crtala sam da bi poslodavcima uštedjela novce. Umislila da ona "dva klika mišem" mogu i sama napraviti. Završila sam zatim neke tečajeve, utukla novce u laptope i knjige, radila danju, crtala noću, uzgojila podočnjake i krvave oči, pa su neki, između ostalog, čak mislili i da se drogiram. Onda sam u lipnju 2018. godine dala otkaz na poslu jer želim živjeti od svog crtanja. U današnje vrijeme?? Potpuna luđakinja! :) Ok, to i nije bio baš jedini razlog za napuštanje posla, ali rekla sam sebi - sad ili nikad?! No kad život zatvori jedna vrata, otvori druga. Potrudi se, vjeruj, ne odustaj. Ako nešto jako želiš, svijet će se potruditi da to i ostvariš. Učini sve što možeš, budi hrabra! Eto, tako sam i ja krenula putem osjećaja, putem na kojem nema šefova iznad moje glave, putem na kojem će svaki uspjeh biti samo moj, baš kao i svaki neuspjeh. A što je uspjeh? Zaboravite novac, slavu, kuće i putovanja. Uspjeh je - sreća! Sreća koja proizlazi iz posla koji voliš raditi. Kada tim poslom i rezultatima usrećuješ druge ljude. Ja (se) nisam uspjela usrećiti jezikom, PR-om, glazbom, dok ove neke moje črčke, čini mi se, ipak lajka puno ljudi. Vjerujem da ima nekog smisla...